Vrabac ljubavlju zanesen

Dugonogu sivu čaplju zaprosio vrabac.
Raskreketa i proširi nove vijesti žabac.
Čaplji nije bilo drago jer odluku važe.
Pojela ga da još nešto slučajno ne kaže.

Premišlja se dok je vrabac s nestrpljenjem čeka.
Zna da u njem’ ima vrlo ozbiljna čovjeka.
A tek perje kad posuši nakon ljetne kiše,
za njim svaka stanarica potajno uzdiše…

Čekao je što će reći skoro cijelu jesen.
„Budi moja!“ reče vrabac, ljubavlju zanesen…
„Svaka klijetka i pretklijetka ubrzano kuca.
Otkada si doletjela, nisam vlasnik srca.“

Još od zime za nju skuplja grančice i grane.
Sagradit će vrlo zdanje za proljetne dane.
To će biti kutak gdje se ljeti ptići gnijezde,
a kada se dani skrate, brojat će joj zvijezde…

Oglasi