Kornjačin spomenar

Pod oklopom, evo čučim, već trideset ljeta.
Taj život bez uzbuđenja već pomalo smeta.
Vrebaju me djeca, ljudi, različite ptice,
škaklju me po tabanima, idu mi na živce!

Odlazim na putovanje da odmorim oklop.
Polazim iz ovih stopa, makar bio Potop!
Zauzet ću prvo mjesto na plaži uz more.
Baš me briga što o tome kornjače govore!

Naručit ću topli sendvič, kuglu čokolade
i radit ću baš sve ono što turisti rade!
Mackat ću se losionom, drijemati u hladu,
kupovati suvenire, piti limunadu!

A kada se jednom vratim s drugog kraja Svijeta,
pod oklopom mogu biti još trideset ljeta,
al’ spomenar bit će prepun slika s putovanja,
a ne samo da se o tom priča ili sanja!

Oglasi